Djeca u slanoj sobi primaju terapiju kroz igru i zabavu. Pod u dječijoj sobi pruža osjećaj igranja u pješčaniku ili plaži. Oko njih se nalaze kantice, lopatice, grabljice , kockice za slaganje i cijelo vrijeme slušaju veseli CD sa pjesmicama i pričama. Uz dijete se za vrijeme terapije u dječijoj sobi nalazi i roditelj ili osoba koja je dovela dijete.
Imunološki sustav kod djece je još uvijek prilagodljiv stoga se haloterapijom ojačava imunitet i doza uzimanja lijekova se vremenom smanjuje.
Haloterapija je prirodna metoda liječenja i nije u interakciji sa medikamentoznom terapijom koju dijete koristi.
:: Što su obilježja astme u djece?
Astma je najčešća kronična bolest djece. Najčešće počinje u prvim godinama života, a često neprepoznata. Već je u dojenčadi česta pojava ponavljajućih epizoda sviranja u prsima koje se nerijetko proglašavaju bronhitisima. Obično su povezane s akutnim virusnim infekcijama dišnih putova. U oko 20% djece se tijekom virusnih infekcija u prve tri godine života javljaju navedene tegobe koje u pravilu s odrastanjem prestaju. U oko 10% djece se epizode sviranja u prsima ponavljaju i poslije, odnosno javlja se astma. U ove djece česti su tzv. čimbenici rizika: podaci o alergijskim bolestima u članova obitelji, postojanje drugih atopijskih bolesti (atopijski dermatitis, alergija na hranu, alergijski rinitis), povišena razina IgE klase protutijela i bronhalna hiperreaktivnost (npr. pojava sviranja u prsima u naporu, kod promjena temperature okoliša ili kod izloženosti dimu cigareta). Poznato je da djeca majki koje su pušile u trudnoći češće imaju napadaje ponavljajućeg sviranja u prsima u prvim godinama života. Značajan čimbenik rizika za razvoj preosjetljivosti na određene alergene i pojavu astme su mikrookolišni čimbenici. Npr. djeca koja su u prvim godinama života izložena visokim koncentracijama alergena grinje iz kućne prašine prije se senzibiliziraju i razviju teži stupanj bolesti, nego djeca koja su odrastala u boljim mikrookolišnim uvjetima. Stoga se razina alergena u okolišu smatra dodatnim čimbenikom rizika za razvoj astme. Djecu s recidivirajućim piskanjem potrebno je redovito kontrolirati i primjereno liječiti. Kasni početak liječenja povećava rizik težeg oblika astme.
:: Iskustva roditelja
Grgur sada ima 17 mjeseci, a s obzirom da je od 5. mjeseca zivota patio od atopijskog dermatitisa, razmisljali smo o odlasku u slanu sobu. Kada smo od časopisa Moje dijete dobili tri nagradne terapjie u Studiu za solnu terapjiu, odlučili smo uplatiti još 10 kako bi obavili 10 -15 terapija koliko je potrebno za dobre rezultate. Uplatom 10 terapija postali smo članovi kluba slana soba kvatrić i ostvarili popust na pet posto, plaćeno parkiranje i još dva besplatna tretmana (svaki 6. tretman je gratis).
Grgur je odlaske u slanu sobu odmah s veseljem prihvatio jer slana soba je poput velikog pješčanika. Na podu je sol i mnoštvo lopativa, kantica, modlica i ostalog pribora za igranje u pijesku tako da nam je 20 minuta koliko traje jedna terapjia za dijete svaki dan i prebrzo prošlo. U sobi smo ponekad bili sami, a ponekad smo imali drustvo, ali najvise jos dvoje druge djece tako da je uvijek dovoljno mjesta da se djeca razmašu i igraju uz dječje pjesmice koje sviraju u pozadini.
Ako bi Grgur u sobu došao začepljenog nosa, van je izlazio s prohodnim nosićem, propravio mu se apetiti, a dermatitis se značajno smirio. Ako nas pitate kakvu ocjenu bi dali Studiu za solnu terapjiu bio bi to 5+ u svi kategorijama - uredno, ugodno, zabavno, uvijek ljubazno osoblje (teta Jaminka), a što je najvaznije i učinkovito!
Grgur i mama (studeni 2010)
Moja kćer Ignacija (rođ. 21.05.2006. u Sisku) ima neurodermatitis od svog prvog mjeseca života. U početku je zahvaćao cijelo tijelo, posebno pregibe, a sada se pojavljuje samo na pregima ruku i nogu, ponekad i na koži lica. Tamo gdje se dermatitis pojavljuje Ignaciju strašno svrbi, češe se do krvi, na koži se pojavljuju ranice, nervozna je, slabo spava i jede. (u attachmentu Vam šaljem sliku Ignacije sa 2 mjeseca starosti i sliku pregiba nogu kada su zahvaćene bolešću).
Počinje u zimskom periodu i traje otprilike od listopada do svibnja. Dakle počinje sa sezonom grijanja i tople odjeće i prestaje sa toplim sunčanim danima i ljetnom odjećom koja omogućava koži da diše.
Probali smo i liječenje homeopatskim pripravcima koji su donekle donijeli olakšanje ali problem nisu u potpunosti riješili. Pazili smo na ishranu ali to je bilo posebno teško jer Ignacija inače slabo jede. Ignaciju rijetko kupam, jedino ju svakodnevno tuširam i to bez sredstava za pranje, a kožu mažemo kremama za hidratiziranje. Jedino što je u potpunosti rješavalo njezin problem u zimskom periodu bio je boravak na moru, već nakon dan - dva boravka i močenja kritičnih mjesta morskom vodom bolest se povlačila. Ali kako živimo u Sisku na more možemo otići tek povremeno kada imamo slobodnog vremena to je bilo kratkotrajno jer se bolest već nakon desetak dana vraća.
Tako smo 09.01.2010 započeli odlaziti u Slanu sobu na terapije. Prije toga smo bili 3 dana na moru i bolest se povukla, a sa odlascima u Slanu sobu takvo stanje se i zadržalo. Odlazili smo tri puta tjedno tijekom 5 tjedana. To je bilo dovoljno da se održi stanje. Bolest se nije širila.
Terapiju nismo nastavili, uz Ignaciju imam još dvije kćeri (dvojajačane blizankle) Gabrielu i Franku koje su dvije godine mlađe. Uz njih, posao i druge obaveze nisam uspjela Ignaciju redovito voditi na terapije.
Za potpune rezultate zasigurno bi trebalo terapije pojačati i redovito ih održavati. Ali meni je i to bilo dovoljno da utvrdim kako terapije u Slanoj sobi mogu biti učinkovite za djecu sa neurodermatitisom!
Nakon prestanka sa terapijama Ignaciji je dermatitis buknuo. Mučila se par tjedana jer nije prolazilo pa sam bila prisiljena namazati joj kritična mjesta sa kremom kortikosteroida kako bi se povuklo, te smo nakon toga otišli na more na tjedan dana (vratili smo se prošli tjedan) i sada to održavamo morskom vodom koju smo ponijeli sa mora (inače voda je dobra otprilike 5 dana i kada se pokvari tada više nema učinka). Sada je dobro ali čekamo toplije dane u nadi da će doći prije nego li se bolest ponovno pojavi!
Uz najljepše pozdrave i veliku zahvalost gđi Jasminki,
Karolina Sever Kuryk
(april, 2010.)
(pismo i slike objavljeni uz odobrenje gđe Karoline Sever Kuryk)
- Moje ime je Zoe. Rodjena sam ranije sa još nezrelim plućima. Već nakon nekog vremena čulo se hroptanje u mojim plućima. Mama i tata su tražili pomoć kod mnogih lječnika i dijagnoza je bila bronhitis. Nakon svake infekcije bi dugo kašljala. Čuli smo za slanu sobu i već nakon nekoliko tretmana nisam više hroptala. Sada se osjećam puno bolje i jako se veselim ići kod tete!
Zoe V. 18 mjeseci ( rujan, listopad 2009.)
-
Andrej ima problema s čestim infekcijama dišnih puteva, bronhitisom, laringitisom i alergijskim kašljem. Nakon terapije u slanoj sobi bolje je i lakše disao i spavao, a terapija (već prva) naročito je ublažila suhi kašalj zbog kojeg nije mogao spavati. Slana soba je odlična komplementarna terapija kad je u pitanju akutni slučaj bronhitisa ili druge upale gornjih dišnih puteva, a odlično sredstvo za ublažavanje kašlja i olakšavanje disanja i prohodnosti dišnih puteva kad se radi o blažoj infekciji i nadraženosti kada može posve ukloniti simptome.
mama Andreja V. (4 godine) (rujan 2009.)
- Naša trogodišnja kćer Ema od rođenja ima problema sa bronhitisom i nedavno joj je dijagnosticirana astma. Čuli smo da je Slana soba - studio za solnu terapiju otvoren u Zagrebu i odmah smo se naručili za terapiju kod ljubazne vlasnice Studija. Dosta nam je antibiotika i ostalih lijekova koje mora trošiti i htjeli smo isprobati neku prirodnu metodu.
Kada smo došli na prvu terapiju počeo joj je curiti žuto-zeleni sekret iz nosa i to je trajalo za vrijeme dvije terapije. Nos joj je curio par dana i nakon toga je Ema puno bolje. Ne kašlje, ne curi joj nos, bolje spava i osjeća se puno bolje što znači da nam je terapija pomogla.
Odlučili smo da ćemo jednom do dva puta godišnje otići na 10 terapija jer smatramo da prirodnim metodama liječenja možemo puno pomoći našoj kćeri.
Renata i Darko F. (rujan 2009.)
- Koristili smo terapiju slane sobe 12 dana,Franceska ima 4,5 god.,alergijski rinokonjuktivitis - alergijsku astmu i baš u periodu cvanja ambrozije, koja joj otežava prohodnost nosa,javlja se svrbež očiju te otežano disanje(koje mjerimo peak flow meter - PEF-om),i bio je nizak 100-140, te smo joj davali ventolin kao terapiju, već prvi dan u slanoj sobi počela je kihati iz nosića se počelo sve cijediti i curiti.Tako se nastavljalo prvih par dana pojačano , a zatim u manjoj količini.Čak je i na koži na rukama nestao svrbež , a vrijednost PEF-a je iznosila 200-250.
Mama Milena Jurmić (rujan 2009.)
- Moj trinaestogodišnji sin Karlo je bio na petnaest terapija u slanoj sobi i primjetili smo da mu je lakše, postao je opušteniji i lakše diše. Zbog nepravilnog disanja imao je poteškoće sa govorom. Sada je to puno lakše, više se uključuje u razgovore i nije toliko napet.U slanoj sobi mu se svidjelo, atmosfera je ugodna. Napraviti ćemo pauzu neko vrijeme i opet nastaviti sa terapijama. Mi smo jako zadovoljni postignutim rezultatima.
Mama od Karla B. (kolovoz-rujan 2009.)
- Na terapiju dolazim s dvoje sinova Mario (12 godina) i Hrvoje (6 godina). Oboje boluju od astme. Alergični su na prašinu i grinje tako da cijelu godinu imamo borbu sa curenjem nosa, kašljanjem i ostalim dišnim problemima. Pravo olakšanje nam se dešava tek kada smo na moru, što nas je potaknulo da dođemo u Slanu sobu. Odmah nakon prve terapije djeca su lakše disala. Nakon druge im se blago pojačalo curenje nosića, ali samo "vodica", bez kašljanja. Mariju je na 2. terapiji pukla kapilarica u nosu. Moram priznati da smo se malo zabrinuli, ali krvarenje je vrlo brzo prestalo. Već slijedeći puta je sve bilo u redu. Do sada smo obavili 11 terapija. Djeca ne primaju više nikakve lijekove, stanje im je stabilno i normalno dišu, a i ja se osjećam izvrsno.