Indikacija za dolazak u slanu sobu i primjenu haloterapije jesu i kožni problemi (ekcemi, dermatitis, psorijaza ).
Ovdje ćemo objavljivati iskustva koja su imali naši klijenti u našim slanim sobama.
Iva Andraka ( 31 godina )
Od rođenja (već 31 godinu) bolujem od atopijskog dermatitisa. Od tada do danas, isprobala sam razne vrste liječenja ( tradicionalnu medicinu, homeopatiju, akupunkturu) posjetila sam desetak vrsnih dermatologa i mogu reći da mi nitko nije uspio pomoći u borbi protiv bolesti. Tradicionalna medicina uglavnom nudi razne kortikosteroide koji samo na kratko vrijeme uklanjaju simptome, ali se nakon toga bolest opet vraća i to najčešće u jačem obliku. I tako sam u traganju za nečim novim što bi moglo pomoći naišla na web stranicu Slane sobe te ju odlučila posjetiti.
Vlasnica Slane sobe, gospođa Cvitanović mi je odmah u startu rekla da rezultati vjerojatno neće biti vidljivi preko noći jer kožni problemi u većini slučajeva zahtijevaju dugotrajniju terapiju, ali sam odlučila pokušati te redovito (gotovo svakodnevno) dolaziti dok ne dođemo do rezultata.
Moja prva terapija bila je 28.12.2009. Tijekom prvih mjesec dana nije bilo vidljivih poboljšanja na koži, došlo je čak do jednog većeg pogoršanja, ali nadajući se da je to ono tipično čišćenje organizma prije konkretnog poboljšanja, odlučila sam nastaviti s terapijom. Nakon još mjesec dana počinjem uočavati da mi je koža generalno manje suha i da se upale kože pojavljuju rjeđe i da su blaže. I dalje nastavljam s terapijom.
Nakon tri mjeseca terapija koža je još uvijek bolje, ne zateže kao prije i upale su još uvijek manje učestale i blaže. I dalje nastavljam s terapijom i pratim promjene, ali doista mogu reći da mi je Slana soba pomogla, općenito se osjećam bolje, a stanje kože je dovedeno u stanje u kojem mogu normalno funkcionirati.
Zahvaljujem gospođi Cvitanović i definitivno svima koji imaju probleme slične mojima preporučam dolazak u Slanu sobu.
Zagreb, 16.04.2010.
Branka D. ( 57 godina )
Prije sedam godina oboljela sam od psorijaze, koja se u početku pojavila na laktovima, koljenima i tjemenu. Nakon nekog vremena bolest se proširila po ostatku tijela te je nisam mogla zaustaviti lokalnom kortikosteroidnom terapijom. Jedino mi je pomagao boravak na moru.
Kad sam saznala za slanu sobu odlučila sam pokušati sa terapijom. Započela sam 18.12.2009. Koža je bila crvena i ljuštila se. Oko 07.01.2010. stanje se dodatno pogoršalo, koža je postala crvena, suha , izrazito bolna na dodir unatoč čestom nanošenju masti, ulja i krema. Tada sam napravila pauzu od 5 dana. Stanje se stabiliziralo pa sam nastavila dolaziti svakim radnim danom. Otprilike svaka dva tjedna koža bi počela svrbjeti, ljuštila se, peckala pa bi se ponovo smirila.
Nakon 10 tjedana stanje se bitno popravilo : nestale su kraste na potkoljenicama, koža na tijelu je postala glatka, ne ljušti se, crvenilo je nestalo.
04.03.2010. koža se opet počela crvenjeti, svrbjeti, ljuskati na laktovima, bokovima i leđima. To stanje traje i sad ali promjene su bitno slabijeg intenziteta nego prije dolaska u slanu sobu.
Od sredine veljače 2010. NE KORISTIM KORTIKOSTEROIDE.
Nastavljam sa terapijama i dalje kontinuirano svaki dan u tjednu osim vikenda.
Zagreb, 24.03.2010.
KOMENTAR NA TERAPIJU NAPISALA JE KĆERKA OD GOSPOĐE BRANKE - Maja Debeljak, dr.med.
Nakon niza bezuspješnih pokušaja da se metodama konvencionalne medicine dovede u stanje prije pojave psorijatičnih promjena na koži moja majka je , na nagovor poznanika, odlučila isprobati terapije u slanoj sobi.
Ideji sam prišla sa skepsom, uvjerena da joj nije potrebno ležanje u sobi od soli, nego sistematičan i interdisciplinarni pristup liječnika pecijalista. Međutim, kad se spoje kaotično stanje u hrvatskom zdravstvu i psihološki profil osobe koja u svojim zrelim godinama oboli od takve bolesti jasno je da takav pristup nije dobila, niti je za njim imala volje tragati. Potreban je bio neki treći faktor koji će ili dovesti do brzog poboljšanja ili djelovati kao jak motivator.
Budući da s majkom živim u istom kućanstvu, kroz godine sam pratila i razvoj njene kliničke slike i terapiju koju je za psorijazu dobivala. Jedini period u godini kada bi joj s kože nestale ljuske i crvenilo , bilo bi onih par dana kad bi se vratila s mora. Sve ostalo vrijeme kože je bila suha, upaljena, vidno bolesna.
U prosincu 2009. Majka je krenula na terapije, 40 minuta dnevno. Slana soba postala je taj ranije spomenuti treći faktor. Poboljšanje nije dolazilo brzo, ali je očigledno terapija bila dovoljno ugodna i opuštajuća za nju, te nije odustajala. Nakon nekoliko tjedana primjetili smo da joj se koži vraća prirodna boja i da se ona sve manje grebe. Pojedini areali kože, posebno u predjelu koji je normalno 24 sata dnevno pod odjećom, ostali su eritomatozni, međutim lice, ruke i noge danas imaju zdraviji izgled nego bilo kad u posljednjih pet godina.
Tromjesečno iskustvo koje je iza nas govori mi da bih mirne savjesti svakome mogla preporučiti terapije u slanoj sobi, barem kao nadopunu terapije. Mišljenja sam da ona ima vrlo jak placebo učinak, ali toga se ne treba stidjeti - pretpostavlja se i da je do 40% učinka konvencionalne medicine bazirano na placebo učinku.
Osim toga, nismo primjetili nikakvih nuspojava, niti predoziranja - što se nikako ne može reći za niz preparata kojima je majka godinama lokalno tretirala ( i maltretirala ) svoju kožu.
Nadam se da će terapija slanom sobom u skorijoj budućnosti privući pažnju šireg profila bolesnika, ali i medicinskih stručnjaka kako bi zajedničkom suradnjom pronašli najbolje načine da se ova metoda koristi uz bok drugim suvremenim metodama liječenja.
Zagreb, 24.03.2010.
Ignacija ( 3 godine )
Moja kćer Ignacija (rođ. 21.05.2006. u Sisku) ima neurodermatitis od svog prvog mjeseca života. U početku je zahvaćao cijelo tijelo, posebno pregibe, a sada se pojavljuje samo na pregima ruku i nogu, ponekad i na koži lica. Tamo gdje se dermatitis pojavljuje Ignaciju strašno svrbi, češe se do krvi, na koži se pojavljuju ranice, nervozna je, slabo spava i jede. (u attachmentu Vam šaljem sliku Ignacije sa 2 mjeseca starosti i sliku pregiba nogu kada su zahvaćene bolešću).
Počinje u zimskom periodu i traje otprilike od listopada do svibnja. Dakle počinje sa sezonom grijanja i tople odjeće i prestaje sa toplim sunčanim danima i ljetnom odjećom koja omogućava koži da diše.
Probali smo i liječenje homeopatskim pripravcima koji su donekle donijeli olakšanje ali problem nisu u potpunosti riješili. Pazili smo na ishranu ali to je bilo posebno teško jer Ignacija inače slabo jede. Ignaciju rijetko kupam, jedino ju svakodnevno tuširam i to bez sredstava za pranje, a kožu mažemo kremama za hidratiziranje. Jedino što je u potpunosti rješavalo njezin problem u zimskom periodu bio je boravak na moru, već nakon dan - dva boravka i močenja kritičnih mjesta morskom vodom bolest se povlačila. Ali kako živimo u Sisku na more možemo otići tek povremeno kada imamo slobodnog vremena to je bilo kratkotrajno jer se bolest već nakon desetak dana vraća.
Tako smo 09.01.2010 započeli odlaziti u Slanu sobu na terapije. Prije toga smo bili 3 dana na moru i bolest se povukla, a sa odlascima u Slanu sobu takvo stanje se i zadržalo. Odlazili smo tri puta tjedno tijekom 5 tjedana. To je bilo dovoljno da se održi stanje. Bolest se nije širila.
Terapiju nismo nastavili, uz Ignaciju imam još dvije kćeri (dvojajačane blizankle) Gabrielu i Franku koje su dvije godine mlađe. Uz njih, posao i druge obaveze nisam uspjela Ignaciju redovito voditi na terapije.
Za potpune rezultate zasigurno bi trebalo terapije pojačati i redovito ih održavati. Ali meni je i to bilo dovoljno da utvrdim kako terapije u Slanoj sobi mogu biti učinkovite za djecu sa neurodermatitisom!
Nakon prestanka sa terapijama Ignaciji je dermatitis buknuo. Mučila se par tjedana jer nije prolazilo pa sam bila prisiljena namazati joj kritična mjesta sa kremom kortikosteroida kako bi se povuklo, te smo nakon toga otišli na more na tjedan dana (vratili smo se prošli tjedan) i sada to održavamo morskom vodom koju smo ponijeli sa mora (inače voda je dobra otprilike 5 dana i kada se pokvari tada više nema učinka). Sada je dobro ali čekamo toplije dane u nadi da će doći prije nego li se bolest ponovno pojavi!
Uz najljepše pozdrave i veliku zahvalost gđi Jasminki,
Karolina Sever Kuryk
(april, 2010.)
(pismo i slike objavljeni uz odobrenje gđe Karoline Sever Kuryk)
Moja kćer Ignacija (rođ. 21.05.2006. u Sisku) ima neurodermatitis od svog prvog mjeseca života. U početku je zahvaćao cijelo tijelo, posebno pregibe, a sada se pojavljuje samo na pregima ruku i nogu, ponekad i na koži lica. Tamo gdje se dermatitis pojavljuje Ignaciju strašno svrbi, češe se do krvi, na koži se pojavljuju ranice, nervozna je, slabo spava i jede. (u attachmentu Vam šaljem sliku Ignacije sa 2 mjeseca starosti i sliku pregiba nogu kada su zahvaćene bolešću).
tjedana jer nije prolazilo pa sam bila prisiljena namazati joj kritična mjesta sa kremom kortikosteroida kako bi se povuklo, te smo nakon toga otišli na more na tjedan dana (vratili smo se prošli tjedan) i sada to održavamo morskom vodom koju smo ponijeli sa mora (inače voda je dobra otprilike 5 dana i kada se pokvari tada više nema učinka). Sada je dobro ali čekamo toplije dane u nadi da će doći prije nego li se bolest ponovno pojavi!